TRAJNICE KAO POKRIVAČI TLA

Pokrivači tla vrlo su pogodni za prekrivanje površina u šumskom vrtu ili u nasadima ukrasnog grmlja, gdje je održavanje svedeno na minimum te za prekrivanje nasipa i obronaka gdje zemlju treba učvrstiti sadnjom biljaka.

Mnoge trajnice koje služe kao pokrivači tla dobro podnose sjenovite uvjete, jer je njihovo stanište šuma, odnosno mjesta u podnožju stabala. Stoga su savršeno pogodne za sadnju između viših trajnica, grmolikih ruža i drugog grmlja, osobito dok su ove biljke još mlade te im treba nekoliko godina da se potpuno razviju.

Mnoge se trajnice mogu upotrijebiti kao pokrivači tla. Neke, poput grančica (Hemerocallis) ili kozličine (Arisarum proboscideum), s vremenom oblikuju velike guste skupine. Neke od njih uvenu prilično rano pa su stoga pogodne za sadnju ispod dobro razgranatih kasnih trajnica ili listopadnih grmova i stabala.

Trajnice puzajućega rasta vrlo su pogodne za kreiranje niskih pokrivača tla. Npr. šumska jagoda, kultivar puzajuće ivice (Ajuga reptans "Caitlins Giant") krasnih ljubičastih listova ili šarenolisni kultivar mrtve koprive (Lamium maculatum "Beacon Silver")  vrlo se brzo šire pa za samo nekoliko godina mogu prekriti veliku površinu tla.

Najučinkovitije vrste biljaka pokrivača tla jesu one čije se korijenje stalno širi. Takve su npr.  veličanstveni meki primog (Acanthus mollis), ponosni protivak (Lysimachia clethroides) i kultivar uskolisne mlječike (Euphorbia cyparissas "Fens Ruby), nježnih plavkastih listova i tamnocrvenih pupova koji se javljaju u proljeće. Međutim, s ovakvim i sličnim biljkama treba biti oprezan jer su izrazito agresivne (nasrtljive) i teško ih je obuzdati.

Neke trajnice - pokrivači tla - bolje, a neke lošije sprječavaju rast korova. Najbolje su one koje se brzo razvijaju, zadržavaju listove i u vrijeme mirovanja te gusto prekrivaju površine, tako da njihovo lišće sprječava prolaz svjetlosti koja je potrebna za razvoj korova. Takve su npr. srcolisna bergenija (Bergenia cordifolia) i Bergenia "Abendglut", kojima listovi u jesen pocrvene, zatim biskupska kapica (Epimedium) i neke iglice, naročito Geranium "Tiny Monster" te kultivari stjenjarske iglice (G. macrorrhizum) koji imaju dugo razdoblje cvatnje te mirisne listove koji u jesen mijenjaju boju. Neke niske trajnice, čije razgranate stabljike oblikuju guste skupine, također brzo prekrivaju tlo npr. mrčasta mlječika (Euphorbia myrsinites).

Za postizanje što prirodnijega dojma i što dužega zanimljivog izgleda prostora treba upotrijebiti više biljnih vrsta i to onih koje cvatu ili imaju privlačan izgled u različitim razdobljima godine. Tako se pokrivači tla koji cvjetaju kasnije ljeti mogu kombinirati s lukovičastim biljkama, npr. među trajnice srednjeg rasta mogu se posaditi sunovrati i zumbuli, dok se među one niska rasta mogu ukomponirati šafrani i visibabe. Vrste niska rasta i rane cvatnje, koje nisu preagresivne, mogu se uzgajati zajedno sa snažnim trajnicama koje cvjetaju u ljeto ili u jesen, kao što su, primjerice Persicaria polymorpha, zatim japanska kirengešoma (Kirengeshoma palmata) ili mnoge vrste paprati.